Posjetitelji koncerta slovenske skupine Blow Up, održanog 3. srpnja na terasi Kanela bara u Portorožu, nisu mogli povjerovati vlastitim ocima kad se clanovima grupe na pozornici pridružio 46-godišnji glumac i redatelj Branko Ðuric Ðuro te s njima otprašio nekoliko pjesama Bombaj štampe, sarajevskog rock-benda ciji je frontmen bio osamdesetih.
- Svaki koncert bolji je od deset proba, a kako vec godinama nisam kao glazbenik i pjevac nastupio pred publikom, ovo nam je bila najbolja provjera uoci nastupa u Opatiji, gdje cemo 10. srpnja na Ljetnoj pozornici nastupiti kao predgrupa legendarnom Chucku Berryju, mom glazbenom idolu. Iznenadilo me što su dvojica sredovjecnih muškaraca u publici i nakon toliko vremena dvije-tri pjesme znali napamet - kaže Branko Ðuric, koji se 1992. iz Sarajeva preselio u Ljubljanu, gdje danas živi sa suprugom, glumicom Tanjom Ribic, i kcerima Zalom (11) i Elom (3).
Iako je popularniji glumac i redatelj nego što je bio glazbenik, Ðuri su njegovi rokerski korijeni vrlo važni i presudno su, kaže, utjecali na njegovu karijeru. Šira javnost pamti ga kao zvijezdu humoristicne TV emisije “Top lista nadrealista”, autora TV serijala “Naša mala klinika” i filma “Kajmak i marmelada” te po ulogama u filmovima “Nicija zemlja” i “Kako je propao rock’n’roll”.
Branko Ðuric nedavno je u Španjolskoj završio snimanje filma “Triage” redatelja Danisa Tanovica, koji je glavnu ulogu dodijelio holivudskoj zvijezdi Colinu Farrellu, a Ðurina supruga Tanja Ribic na filmskom festivalu u Taormini na Siciliji dobila je 21. lipnja glumacku nagradu za ulogu u filmu “Traktor, ljubav i rock’n’roll”, ciji je Branko Ðuric redatelj, scenarist i glumac.
Kako ste dobili ponudu da svirate kao predgrupa na opatijskom koncertu Chucka Berryja?
- Veliki sam fan Chucka Berryja, covjeka koji je izmislio rock’n’roll. Prije tri godine, nakon njegova zagrebackog koncerta, pokušao sam ga nagovoriti da prihvati ulogu u mom filmu “Traktor, ljubav i rock’n’roll”, koju sam za njega napisao. Trebao je igrati madarskog Ciganina koji u slovenskom Prekmurju svira u lokalnom folk-bendu, a na kraju se zarazi ljubavlju prema rock’n’rollu. Ukratko, u Zagrebu sam tada upoznao i organizatora koncerta Hrvoja Huma, koji mi je proljetos javio da Chuck Berry ponovno dolazi u Hrvatsku. Kako on obicno na turneji nastupa s lokalnim muzicarima, zamolio sam ga da mene pokuša ubaciti u bend. No, ovaj put Chuck Berry dolazi sa svojim pratecim glazbenicima pa mi je Hrvoje ponudio da im budemo predgrupa.
Zašto Chuck Berry nije prihvatio ulogu u vašem filmu?
- Bio je zainteresiran, ali mi je njegov agent dva tjedna uoci snimanja javio da on ipak ne može prihvatiti tu ulogu, koja bi bila i njegov glumacki debut. Na kraju je ulogu dobio Krunoslav Kico Slabinac, što je, vjerujem, ispalo i bolje rješenje. Jer, Kico je naš Chuck Berry, svestrani glazbenik koji je snažno povezan i s folkom i s rock’n’rollom. Osim toga, Kico Slabinac je jedan od najboljih performera na našim prostorima, koji s podjednakim žarom izvodi i becarce i rock-standarde. Gledao sam ga jednom u Portorožu i nisam mogao povjerovati kolika kolicina energije pršti sa scene za njegova nastupa.
O cemu se radi u filmu “Traktor, ljubav i rock’n’roll”?
- Radnja se dogada u kasnim šezdesetima, kad u zabaceno selo, Bogu iza nogu, u teškoj slovenskoj provinciji, dodu prva rock-ploca i prvi traktor. Rijec je, naravno, o albumu Chucka Berryja. Izgleda da je prica razumljiva i ljudima izvan naših krajeva jer smo nakon projekcije na marketu u Cannesu dobili pljesak, što se rijetko dogada, a vec smo dogovorili i distribuciju u Velikoj Britaniji. U našim kinima film ce se poceti prikazivati na jesen.
Najavljivalo se da cete za nastup u Opatiji okupiti svoj stari bend, sarajevsku Bombaj štampu, a nastupit cete, ipak, sa slovenskom skupinom Blow Up. Zašto?
- Decki iz benda bili su oduševljeni idejom, ali je ispalo prekomplicirano da se svi skupimo s obzirom na to da su dvojica u Americi, jedan u Sarajevu, jedan u Njemackoj, a ja živim u Sloveniji. Stoga sam presretan što su decki iz slovenskog benda Blow Up pristali odsvirati pet pjesama Bombaj štampe sa mnom. Na istoj smo valnoj dužini, volimo istu vrste glazbe i brzo smo se uvježbali.
Možete li ukratko opisati svoju rock-karijeru?
- Svirao sam u nekoliko manjih bendova, a iz jednog od njih, Bolera, prešao sam u sarajevski punk-bend SCH, odakle sam pocetkom osamdesetih stigao u Bombaj štampu. Sve pjesme Bombaj štampe napisali smo Nedo (Nedim Babovic, op. a.) i ja: nas dvojica smo prakticno držali bend na okupu. Zbog rock’n’rolla sam postao i glumac. Prvo sam studirao novinarstvo, dogurao sam do trece godine, ali sam se kasnije prebacio na glumu na Akademiji scenskih umjetnosti, jer mi se cinilo da je gluma nekako najbliža rock’n’rollu.
Pamtite li prvi i posljednji nastup Bombaj štampe?
- Prvi put smo pocetkom osamdesetih nastupili u sarajevskom klubu Cedus, koji je vodio Mirsad Purivatra, današnji direktor Sarajevo Film Festivala. A posljednji nastup bio nam je u Pakracu 1991., tjedan dana prije nego što je u Hrvatskoj poceo rat.
Kako vas je publika prihvacala?
- I prije nego što smo objavili prvu plocu imali smo dva hita “Jogging across Alipašino polje” i “Željo”, koje smo snimili za Radio Sarajevo, a publika je kasnije najbolje prihvacala pjesmu “Mali motorin”, naš prepjev hita Marka Novosela. Objavili smo dva albuma, koja smo prodali u ukupno pedest tisuca primjeraka. Danas taj podatak zvuci mocno, ali, ne zaboravimo, u to doba su se ploce prodavale u milijunskim nakladama. Spomenut cu samo sarajevske bendove Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje i Elvisa J. Kurtovicha, koji su bili mnogo jaci od nas.
Je li vaša supruga, slovenska glumica Tanja Ribic, znala da ste bili popularni glazbenik kad ste se upoznali?
- Prije nego što me upoznala, Tanja je imala veliku rupu u opcem obrazovanju: nikad nije cula za Bombaj štampu niti je pogledala ijednu epizodu “Top liste nadrealista”. Kad me prvi put ugledala u Ljubljani, na probi za kazališnu predstavu u kojoj smo oboje glumili, bila je strašno iznenadena jer je uz moje ime povezivala lik Neleta Karajlica, frontmena Zabranjenog pušenja. Vjerojatno je bolje da u njezin život nisam ušao kao zvijezda.
Privatno ste prilicno povuceni i stidljivi: imate li tremu uoci nastupa?
- Od pocetka strogo dijelim privatni život i javni nastup. Kad izadem na pozornicu potpuno se promijenim, otprašim svoje, vratim se kuci i postanem onaj stari Ðuro. Obicno nemam tremu, jedino ponekad uoci kazališne premijere.
Pripremate li novi projekt?
- Potkraj ljeta pocinjem snimati novi TV serijal “Brat bratu”. Od britanske produkcijske kuce kupio sam prava za “Mucke” i taj scenarij sam prilagodio za naše tržište.
Kojim jezikom pricate doma?
- Cudnom mješavinom slovenskog i bosanskog. Ja obicno iz oba jezika biram najkrace rijeci, jer ne volim mnogo pricati.
Kakav je vaš odnos sa sinom Filipom iz prvog braka?
- Filip je bio sedam dana s nama u Portorožu, pa je odjurio u Sarajevo, gdje mu je djevojka. Na veliku žalost njegovih sestara, ljubavni život i košarka su mu trenutacno mnogo interesantniji od nas.
Koliko vam je novac bitan?
- Odrastao sam u vrlo siromašnoj obitelji, a prvu vecu lovu zaradio sam nastupajuci s nadrealistima. U ratu sam ponovno sve izgubio, sad je opet dobro. Kod mene je stalno tako: im’o, pa nem’o, im’o, pa nem’o... Sad imam, neka tako i ostane.
0 comments:
Post a Comment